Ahornie Zubaŭski bulvar načnaja ciša, viasioły miesiac tak, za budź zdaroŭ! Sabie na pamiać moj maršrut zapiša i navat vydaść vieksiel na luboŭ. Kalco Sadovaje, jak pikavaja dama, I nie zhledzišsia – padmanam abviadzie, ale čamu staić vuń tam la bramy dziaŭčo-nadzieja, lepšaja ŭ biadzie. Za tym aknom, za tonkaju firankaj znajomy profil bačycca zdalok, ja paraŭnaju hetu noč z zarankaj, ŭ ahni jakoj zharaje matylok. Ty paŭstaješ praz škło, niby z tumanu, čamu ž tady rabinaju haru?! Ja siońnia miesiac dla ciabie dastanu, a moža, navat nieba padaru. Kab nada mnoj płyłi tvaje abłoki, jak žuravy płyvuć na schile dnia, łaŭlu ix kryk, a ty taki daloki, i nad Kalcom Sadovym cišynia.
|
|